Pomozi pticama!

Kako pomoći ptićima?

U proljeće se često dešava da na tlu ispod drveća u parkovima ili šetalištima nađemo manje ili više operjale ptiće. Iako se mogu naći vrlo mlade, još goluždrave ptiće koji su ispali iz gnijezda, u većini slučajeva radi se o ptićima koji su sami izašli iz gnijezda, ali još uvijek nisu dovoljno snažni za let. Takvi ptići uglavnom nisu u opasnosti, jer su im roditelji u blizini, skupljaju hranu ili paze na njih iz prikrajka. Takve ptiće je najbolje podići na neku višu granu u blizini mjesta gde su pronađeni, ili vratiti u gnijezdo (ukoliko se ono vidi), udaljiti se i prepustiti roditeljima da nastave brigu o njima. Ukoliko je ptić zdrav i nema vidljivih povreda, najgore što možemo uraditi je da ga ponesemo kući jer se sigurno nećemo moći pravilno brinuti o njemu i obezbijediti mu pravilnu ishranu kao njegovi roditelji, zbog čega će vjerovatno uginuti. Također, on neće naučiti vještine preživljavanja u prirodi, pa će se teško snalaziti nakon što ga vratimo u prirodu.

Ako ste ipak uzeli ptića, morate znati da mu morate posvetiti mnogo vremena, jer ih je neophodno često hraniti – na svakih pola sata do sat, i to hranom kojom se hrane i u prirodi. Sjenice, lastavice i čiope hrane se različitim mušicama, komarcima i crvićima, vrane i svrake treba hraniti sitno sjeckanim junećim ili pilećim mesom ili u mlakoj vodi natopljenim granulama za pse i mačke, a vrapci i zebe sjemenkama sitnijih žitarica (proso, pšenica, muhar), i suncokretom. Ptići golubova se hrane kašom napravljenom od mljevenih sjemenki žitarica i vode, a grabljivice sirovim mesom. Važno je napomenuti da se sovama uz meso trebaju davati i sitnije kosti i dlake. Hranu je ptićima potrebno davati dužom pincetom, trudeći se da se ona ubaci što dalje u gušu, ali vrlo pažljivo, da se ptić ne povrijedi, i ukapavati im u kljun mlaku vodu iz šprice.

U slučaju da nađemo ptića koji je povrijeđen, potrebno ga je smjestiti u kartonsku kutiju na tiho mjesto i što prije odnijeti u najbližu veterinarsku stanicu. Isto važi i za slučaj da nađete odraslu pticu. Ako na njoj nema vidljivih povreda, a ne leti i ne bježi od vas, stavite je u kartonsku kutiju na tiho mjesto, kako bi se oporavila od stresa i odletjela. Divlje ptice nipošto ne stavljajte u kavez i trudite se da ih što manje dirate. One nisu kućni ljubimci, većina vrsta je zakonom zaštićena i zabranjeno ih je hvatati i držati u zatočeništvu.

Hranjenje ptica

Tokom zime se ptice stanarice susreću sa niskim temperaturama i nedostatkom hrane. Postavljanjem hranilica pomažemo im da prežive hladne zimske dane. U našim klimatskim uslovima ptice je potrebno hraniti od kraja novembra do kraja februara, ali taj period može biti duži ili kraći, zavisno od jačine zime. Postoji više tipova hranilica koje se mogu lako napraviti, a u svaki od njih najbolje je ostavljati hranu bogatu ugljikohidratima i mastima. Za tu namjenu najbolje je koristiti sjeme suncokreta, a mogu poslužiti i kikiriki, raž, ječam, zob, proso, pšenica, kukuruz, orasi, lješnjaci, bademi ili komade suhog voća (smokve, grožđice, jabuke…), pomiješani sa lojem ili maslom.

Jedna od najjednostavnijih hranilica pravi se tako što se sjemenke suncokreta, lana, prosa, zrna kukuruza ili gotova komercijalna smjesa sjemenki za ptice pomiješaju sa masti, od smjese se oblikuje loptica koja se omota metalnom mrežom ili mrežastom vrećom za paprike ili krompir, učvrsti špagom i objesi na drvo.

I kore od narandže se mogu iskoristiti za pravljenje hranilica: polovina narandže se napuni smjesom sjemenki i masti i pomoću špage objesi na drvo. Na isti način mogu se iskoristiti i plastične čaše.

Hranilice se mogu napraviti i od plastične boce, i to tako što se ona napuni sjemenkama, i na donjoj trećini se izrežu otvori kroz koje se provuče kašika na kojoj ptice mogu stajati i na koju sjemenke polako ispadaju.

Najtrajnije hranilice su tzv. stolići, koji se sastoje od daske veličine 20×30 cm, koja stoji na drvenom ili metalnom stubu. Na rubove daske treba pričvrstiti tanke letvice kako hrana ne bi padala na zemlju. Na ovakvim hranilicama se može napraviti i krov, kako bi se hrana zaštitila od kiše ili snijega, a onda se one mogu pomoću konopa ili kabla objesiti na granu. Na ovakve hranilice mogu se stavljati različite sjemenke i suho voće.

Nemojte ptice hraniti hljebom, niti na hranilice stavljati prženi ili slani kikiriki i suncokret. U blizini hranlice korisno bi bilo postaviti i pojilicu – mlakom vodom napunjenu plastičnu ili metalnu zdjelu ili tanjirić. Veoma je važno da hranilice budu postavljene dovoljno visoko i dalje od gustog grmlja ili sličnih mjesta sa kojih mačke mogu vrebati plijen.

Ptice je potrebno redovno hraniti do otapanja snijega ili prestanka niskih temperatura, dok ne budu mogle same sebi naći hranu.

Za svu hranu sa hranilica ptice će se u proljeće i ljeto odužiti svojom pjesmom, ali i uništavanjem mnogih štetočina u vrtovima, parkovima i voćnjacima.

Kućice za ptice

Zbog sječe suhih i oštećenih stabala u šumama, parkovima i voćnjacima, pojedine vrste ptica koje se gnijezde u dupljama nemaju gdje napraviti gnijezdo. Dešava se i da nađu neku plitku rupu u drvetu i tu snesu jaja, ali ptići koji se komešaju često ispadnu i uginu na tlu ili postanu plijen različitih grabljivaca.

Postavljanjem kućica pomaže se gniježđenje velikog broja ptica koje sve teže pronalaze prostor gdje bi napravile gnijezdo. Kućice za ptice su odlična zamjena za prirodne duplje u drveću, a u njima se gnijezdi preko 60 različitih vrsta ptica, među kojima su plavetna, velika i jelova sjenica, brgljez, vrabac, čvorak, muharica, crvendać, vjetruška, ćuk i šumska sova.

Kućice za ptice je najbolje praviti od dasaka debljine 2-2,5 cm, a nipošto od metala i plastike koji ne pružaju nikakvu toplinsku izolaciju.
Krov treba biti od tvrdog drveta, otpornog na vlagu i isušivanje ili pokriven ljepenkom. Da bi se spriječilo zadržavanje vode u kućici u slučaju jačih i obilnijih padavina, na dnu kućice potrebno je izbušiti nekoliko rupa prečnika 6-7 mm.
Ulazni otvor treba prilagoditi veličini ptice kojoj je kućica namijenjena. Veličina otvora varira od 2 cm za sjenice, do 15 za šumske sove, a on mora biti barem 10 cm iznad dna kućice, inače postoji opasnost da će ptići ispasti, ili će ih ugrabiti mačka ili neka druga grabljivica. Unutrašnji zidovi kućice bi trebali biti hrapavi, da bi se ptići lakše popeli do izlaznog otvora kada dođe vrijeme da napuste gnijezdo. Ako se pravljenje kućice koristi glatka daska, potrebno je napraviti nekoliko poprečnih žljebova testerom na strani koja će biti okrenuta prema unutrašnjosti kućice.

Da bi se povećala otpornost i osigurala trajnost, kućice se mogu premazati za ptice neškodljivim sredstvom za zaštitu drveta na bazi vode, i to samo sa vanjske strane, a važno je i izbjegavati bojenje jarkim bojama. Kućice treba redovno čistiti, a da bi to bilo moguće potrebno je da se krov, dno ili stranica mogu otvoriti.
Kućice je najbolje postaviti na visinu od 2-5 m, izvan dosega mačaka i radoznalaca, u hladu i na mjestu zaštićenom od vjetra. Da bi se spriječio ulazak kišnice, kućicu je potrebno nakositi prema naprijed, i okrenuti tako da je ulaz zaklonjen od direktnog sunca, jakog vjetra i kiše. Da bi se spriječilo kotrljanje jaja u kućici, prije postavljanja je potrebno na dno staviti sloj piljevine debljine 3-5 cm.
Kućice se postavljaju prije sezone gniježđenja, najbolje između septembra i marta, kako bi se ptice navikle i mogle ih naseliti tokom naredne sezone.Većina ptica koje gnijezde u dupljama su teritorijalne vrste, pa kućice treba postaviti na međusobnu udaljenost od 20-40 m.
Neke ptice kućice koriste tokom cijele godine, ne samo za gniježđenje već i kao sklonište tokom jeseni i zime, ali ipak može proći i nekoliko godina prije nego što ptice prihvate kućice koje su postavljene za njih.

Većina ptica je vrlo osjetljiva na uznemiravanje tokom perioda gniježđenja, i neke od njih čak mogu i napustiti gnijezdo i ostaviti jaja ili ptiće, ili se može desiti da se ptići uplaše i ispadnu iz gnijezda pa stradaju kao žrtve grabljivaca. Zbog toga ne smijeno zavirivati u kućice tokom proljeća i ljeta, nego uživati posmatrajući ptice sa pristojne udaljenosti.