Pomozi pticama

Savjeti kako pomoći našim pernatim prijateljima

Zbog sječe drveća i drugih ljudskih aktivnosti ptice u gradovima gube staništa i izvore hrane, pa im često treba naša pomoć da bi preživjele. U većini vrtova i parkova danas nema starog drveća sa dupljama u kojem se ptice mogu gnijezditi, skrivati od grabežljivaca i grijati tokom zime. Kako im možemo pomoći da prežive zimu i nastave cvrkutati u gradskim parkovima i vrtovima?

Kako pomoći ptićima?

U proljeće ponekad na tlu ispod drveća u parkovima ili šetalištima nađemo manje ili više operjale ptiće. U većini slučajeva radi se o ptićima koji su sami izašli iz gnijezda, ali još uvijek nisu dovoljno snažni za let. Takvi ptići uglavnom nisu u opasnosti, jer su im roditelji u blizini, skupljaju hranu ili paze na njih iz prikrajka. Ukoliko ptić nema vidljivih povreda, najbolje ga je podići na neku višu granu u blizini mjesta gdje je pronađen, ili vratiti u gnijezdo (ukoliko se ono vidi), udaljiti se i prepustiti roditeljima da nastave brigu. Najgore što možemo uraditi je da ga ponesemo kući, jer se sigurno nećemo moći pravilno brinuti o njemu i obezbijediti mu pravilnu ishranu, zbog čega će vjerovatno uginuti. Također, ptić neće naučiti vještine preživljavanja, pa će se teško snalaziti nakon što ga vratimo u prirodu.

U slučaju sa ste ipak uzeli ptića, morate znati da ga je neophodno često hraniti – na svakih pola sata do sat, i to hranom kojom se hrani i u prirodi. Sjenice, lastavice i čiope hrane se različitim mušicama, komarcima i crvićima, vrane i svrake sitno sjeckanim junećim ili pilećim mesom ili u mlakoj vodi natopljenim granulama za pse i mačke, a vrapce i zebe sjemenkama sitnijih žitarica (proso, pšenica, muhar), i suncokretom. Ptići golubova se hrane kašom napravljenom od mljevenih sjemenki žitarica i vode, a grabljivice sirovim mesom. Važno je napomenuti da se sovama uz meso trebaju davati i sitnije kosti i dlake.

U slučaju da nađemo ptića koji je povrijeđen, potrebno ga je smjestiti u kartonsku kutiju na tiho mjesto i što prije odnijeti u najbližu veterinarsku stanicu. Isto važi i za slučaj da nađete odraslu pticu. Ako nema vidljivih povreda, a ne leti i ne bježi od vas, stavite je u kartonsku kutiju na tiho mjesto, kako bi se oporavila od stresa i odletjela. Divlje ptice nipošto ne stavljajte u kavez i trudite se da ih što manje dirate. One nisu kućni ljubimci, većina vrsta je zakonom zaštićena i zabranjeno ih je hvatati i držati u zatočeništvu.

Hranjenje ptica

Postavljanjem hranilica pticama pomažemo da prežive hladne zimske dane. U našim klimatskim uslovima ptice je potrebno hraniti od kraja novembra do kraja februara, ali taj period može biti duži ili kraći, zavisno od jačine zime, do otapanja snijega ili prestanka niskih temperatura, dok ne budu mogle same sebi naći hranu. U hranilice je najbolje ostavljati hranu bogatu ugljikohidratima i mastima: sjeme suncokreta, kikiriki, raž, ječam, zob, proso, pšenica, kukuruz, orasi, lješnjaci, bademi ili komadi suhog voća (smokve, grožđice, jabuke…), pomiješani sa lojem ili maslom.

Najjednostavnija hranilica pravi se tako što se sjemenke suncokreta, lana, prosa, zrna kukuruza ili gotova komercijalna smjesa sjemenki za ptice pomiješaju sa masti, od smjese se oblikuje loptica koja se omota metalnom mrežom i objesi na drvo. Hranilica se može napraviti i od polovine kore narandže ili plastične čaše, koja se napuni smjesom sjemenki i masti i pomoću špage objesi na drvo, kao i od plastične boce, i to tako što se ona napuni sjemenkama, a na donjoj trećini se izrežu otvori kroz koje se provuče kašika na kojoj ptice mogu stajati i na koju sjemenke polako ispadaju.

Najtrajnije hranilice su tzv. stolići, koji se sastoje od daske veličine 20×30 cm, koja stoji na drvenom ili metalnom stubu. Na rubove daske treba pričvrstiti tanke letvice kako hrana ne bi padala na zemlju. Na ovakvim hranilicama se može napraviti i krov, kako bi se hrana zaštitila od kiše ili snijega, a onda se one mogu pomoću konopa ili kabla objesiti na granu.

Nemojte ptice hraniti hljebom, niti na hranilice stavljati prženi ili slani kikiriki i suncokret. U blizini hranlice korisno bi bilo postaviti i pojilicu – mlakom vodom napunjenu plastičnu ili metalnu zdjelu ili tanjirić. Veoma je važno da hranilice budu postavljene dovoljno visoko i dalje od gustog grmlja ili sličnih mjesta sa kojih mačke mogu vrebati plijen.

Kućice za ptice

Zbog sječe suhih i oštećenih stabala u šumama, parkovima i voćnjacima, pojedine vrste ptica koje se gnijezde u dupljama nemaju gdje napraviti gnijezdo. Kućice za ptice su odlična zamjena za prirodne duplje u drveću, a u njima se gnijezdi preko 60 različitih vrsta ptica, među kojima su plavetna, velika i jelova sjenica, brgljez, vrabac, čvorak, muharica, crvendać, vjetruška, ćuk i šumska sova.

Kućice za ptice je najbolje praviti od dasaka debljine 2-2,5 cm, a nipošto od metala i plastike koji ne pružaju nikakvu toplinsku izolaciju. Krov treba biti od tvrdog drveta, otpornog na vlagu i isušivanje ili pokriven ljepenkom. Da bi se spriječilo zadržavanje vode u kućici u slučaju jačih i obilnijih padavina, na dnu kućice potrebno je izbušiti nekoliko rupa prečnika 6-7 mm.

Ulazni otvor treba prilagoditi veličini ptice kojoj je kućica namijenjena. Veličina otvora varira od 2 cm za sjenice, do 15 za šumske sove, a on mora biti barem 10 cm iznad dna kućice, inače postoji opasnost da će ptići ispasti, ili će ih ugrabiti mačka ili neka druga grabljivica. Unutrašnji zidovi kućice bi trebali biti hrapavi, da bi se ptići lakše popeli do izlaznog otvora kada dođe vrijeme da napuste gnijezdo. Ako se pravljenje kućice koristi glatka daska, potrebno je testerom napraviti nekoliko poprečnih žljebova na strani koja će biti okrenuta prema unutrašnjosti kućice. Da bi se povećala otpornost i osigurala trajnost, kućice se mogu premazati za ptice neškodljivim sredstvom za zaštitu drveta na bazi vode, i to samo sa vanjske strane, a važno je i izbjegavati bojenje jarkim bojama. Kućice treba redovno čistiti, a da bi to bilo moguće potrebno je da se krov, dno ili stranica mogu otvoriti.

Kućice je najbolje postaviti na visinu od 2-5 m, izvan dosega mačaka i radoznalaca, u hladu i na mjestu zaštićenom od vjetra. Da bi se spriječio ulazak kišnice, kućicu je potrebno nakositi prema naprijed, i okrenuti tako da je ulaz zaklonjen od direktnog sunca, jakog vjetra i kiše. Kućice se postavljaju prije sezone gniježđenja, najbolje između septembra i marta, kako bi se ptice navikle i mogle ih naseliti tokom naredne sezone.Većina ptica koje gnijezde u dupljama su teritorijalne vrste, pa kućice treba postaviti na međusobnu udaljenost od 20-40 m. Većina ptica je vrlo osjetljiva na uznemiravanje tokom perioda gniježđenja, i neke od njih čak mogu i napustiti gnijezdo i ostaviti jaja ili ptiće, ili se može desiti da se ptići uplaše i ispadnu iz gnijezda pa stradaju kao žrtve grabljivaca. Zbog toga ne smijeno zavirivati u kućice tokom proljeća i ljeta, nego uživati posmatrajući ptice sa pristojne udaljenosti.